Strah sužnjeva, prva samostalna izložba Ante Tolića

Prva samostalna izložba Strah sužnjeva mladoga akademskoga slikara Ante Tolića bit će otvorena u petak, 24. svibnja u 12 sati u Galeriji Rondo u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru.

 

Kako ističe urednik izložbe Dragan Marijanović, njome se Tolić na vrlo zanimljiv i originalan način osvrnuo na čovjekovo stanje u aktualnom trenutku premda ljudskoga lika nema ni na jednom od radova.

 

– Njemu su za priču o psihološkom profilu suvremenog čovjeka kao medij poslužile životinje preuzimajući simboliziranje čovjeka, jer je vrijeme u kojemu živimo, a koje se, očito, dugo pripremalo i koje će se dodatno komplicirati, i čovjeka i zvijer dovelo u istu ravan. Na jednako paničan način i zvijer i čovjek strahuju za slobodu i opstanak, jednako je dramatičan i njihov egzistencijalni problem. Jednako su bespomoćni i proganjani. Jednaka su im i emocija i strahovi, i rjeđe je čovjek sretan i time je došao u ravan zvijeri jer zvijeri imaju baš takvo iskustvo, iskustvo stalnoga progona, držanja u kavezu ili pak istrebljenja, što je, uz spomenuti egzistencijalni, čovjeku danas glavni strah… – navodi, među ostalim Marijanović koji će, uz autora, govoriti na ovom događaju.

 

Izložba je dio likovnoga programa ovogodišnjega Mostarskog proljeća – 26. Dana Matice hrvatske, a svi ljubitelji Tolićeva likovnog izričaja i slikarstva moći će je pogledati do 6. lipnja.

 

 

Život ili kazna – još riječ-dvije urednika Dragana Marijanovića:

“…Istinabog, ima i sretnih ljudi i sretnih zvijeri no pitanje je vremena kada će se i to prorijediti. Nije umjetnikov pristup toliko dijaboličan koliko je realan i sagledan u stvarnosti. Ljudi i zvijeri danas isto žive: bore se preživjeti aktualni dan, mjesec ili godinu, obruč surovosti i straha steže se oko njih. Životinje se povlače u duboke nedostupne prostore a čovjek u sebe. Umjetnikova je dvojba: je li to život ili kazna? Je li smrt veća nagrada? Borba, preživljavanje i surovost života određuju čovjeka i njegov životni put. To me dovodi do pitanja – je li smrt, možda, spas za jedne, a život kazna za druge? Ili je isto i za jedne i za druge?

Odabirom svjetlijeg kolorita i uklanjanjem elemenata ropstva, obrisa kaveza i sličnih pregrada prema slobodi, umjetnik ukazuje na rijetka stanja apsolutne slobode i sreće, no ondje gdje vidimo kaveze iščitavamo cijelu povijest neslobode, ovisnosti o pravilima koja određuju svaki segment ljudskoga života i guši ga na bezbroj načina, utapa ga u opće sivilo i čini tek jednim istim među bezbrojnima.

Prikaz mrtve životinje može značiti i sreću za druge, primjerice janjca na ražnju ili pak divlje

svinje koja visi nakon uspješnoga čovjekova lova na nju, ali, nije li to, u principu, sreća zbog

tuđe nesreće?

Ante je u par jednostavnih misli definirao ovaj nerješivi problem:

„Bitna činjenica da je čovjek u suživotu sa životinjama, neke poštujući a neke prezirući, preuzeo njihove najbolje, ali i najgore osobine i karakteristike, pa sebi komplimentira imenicama lav ili soko, a ako pak nekoga mrzi naziva ga hijenom ili lešinarom. Ukratko, ono što pokušavam u ovom ciklusu jest ukazati na surovost života, ubij ili budi ubijen, te sustava u kojemu mali čovjek najviše ispašta i zbog toga se, na kraju krajeva, kao i kod životinja, sve svodi na preživljavanje, onu tanku linija između života i smrti.”

Ovo je likovna priča o općem sužanjstvu, od kojega čovjek kroz povijest nikada nije oslobodio zvijeri. I našao se u istome ropstvu!”

 

 

 

O umjetniku…

Ante Tolić rođen je 5. travnja 1998. godine u Splitu. U Vrgorcu završava ekonomsku školu,

potom se upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru.

Diplomirao je 2021. godine u klasi profesora Mladena Ivešića te stječe zvanje magistra

slikarstva i profesora likovne kulture. Sudjelovao je na  likovnih kolonija, izlagao na više skupnih izložbi te osvojio 3. mjesto na Bijenalu suvremene sakralne umjetnosti 2023. godine. Živi i radi u Vrgorcu.