Pridružujemo se obilježavanju Međunarodnoga dana materinskoga jezika 21. veljače koji je na prijedlog Bangladeša proglašen na 30. zasjedanju Glavne skupštine UNESCO-a 1999. godine.

Dan materinskoga jezika slavi se kao jedan od najvažnijih simbola kulturnog identiteta osoba i naroda, njegovanja različitosti i višejezičnosti. Hrvatski jezik danas je međunarodno priznat jezik pod svojim nacionalnim imenom, a u Europskoj Uniji uveden je kao 24. službeni jezik. Materinski jezik nije samo puki znak, on je mnogo više i dublje od toga. Stoga, proslavimo Međunarodni dan materinskoga jezika Matoševim mislima iz feljtona Lijepa naša domovina (1910):

„Jer i jezik je produkat naše zemlje kao mi, kao savski šljunak ili bjelolist i pjenišnik hrvatske Alpe. Hrvatski jezik je proizvod odnošaja Hrvata prama Hrvatskoj, prama hrvatskoj prirodi, prama polju, gori, šumi i zraku, prama našim cvjetićima i našim tihim planetima što ‘kolo vode’ kod Preradovića, i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje: buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, ‘lijepi vrti morem plivajući’.“