Antonija Gudelj sa sjajnim grafikama predstavlja se na Mostarskom proljeću

Mostarsko proljeće 2022. – XXIV. dani Matice hrvatske Mostar za ljubitelje likovne umjetnosti priređuje još jedan događaj. Naime, u subotu, 21. svibnja u 12 sati u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače – Galeriji Rondo bit će otvorena izložba “Semiotika u ribljem kolopletu riječi” jedne od ponajboljih mladih grafičarki na ovim prostorima Antonije Gudelj.

– Po svoje motive (davno proučene i naučene u religiji i u poeziji) Antonija se, misaono i kreativno, zaputila u Mostar, u ovu valu, gdje je odlučila oživjeti i produljiti život znacima ranog srednjovjekovlja, rasutim posvuda gdje se kamen primakao vodi, a drevni ljudi ostavljali znake o tomu kako su živjeli i u što su vjerovali, ne znajući da je to umjetnost ili poezija. I kako poete lakše ili teže mijenjaju oblike riječi, tako će ona etimologiju i semiotiku razigrati novim oblicima i bojama, nekako ih uzdignuti s kamena i oživjeti, kaneći nas valjda podsjetiti da je ovo samo beznačajna vremenska faza u vječnosti značenja svega što je drevnost ostavljala za sobom, bilo da su poruke ili čak opomene, no tragovi vjerovanja svakako jesu. Boje koje koristi – radije ću reći do kojih mukotrpno dolazi – najvidljivije su u mostarskoj kotlini i baš se tim bojama čeljad ovdje najviše hvali, ali, dok se u istoj nekada davno nije pojavio, primjerice, Karlo Afan de Rivera, o tim bojama i tom svjetlu nismo nalazili traga na slikarskim platnima, tek im je književnost davala ponešto deskripcije. Zato je zadaća koju si je Antonija zadala – teška. Jako teška. I maestralno obavljena. To je to, taj tirkiz, taj nemir oblika, to sunce, voda, kamen, te ribe koje odgonetačima značenja znakova znače sve samo nipošto tek hranu: riba će nam svojim nijemim vodenim životom ispričati sve o našemu; ta flora i fauna koja u Antonijinoj izvedbi jednostavnima prikazuje najozbiljnije biblijske teme, izdiljane visokim tiskom i kombiniranjem drvoreza i linoreza (nisu li tako radili i umjetnici srednjovjekovlja?), čini i mitologiju nečim što se još događa – napisao je, između ostaloga, u recenziji izložbe Dragan Marijanović.

Sponzor događaja je Elektroprivreda HZ HB.

 

Umjetnička biografija autorice:

Antonija Gudelj rođena je u Imotskom. U Splitu je 1993. godine završila Srednju školu primijenjenih likovnih umjetnosti i dizajna. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti SUM-a u Širokom Brijegu 2000. na Grafičkom odjelu u klasi red. prof. Mire Petrica. Studijski boravila na ALU u Ljubljani na Slikarskom odjelu, u klasi izv. Prof. Branka Suhya, 2001./2002. Magistrirala na poslijediplomskom studiju Grafike na ALU u Sarajevu, kod mentora prof. emeritusa Dževada Hoze, 2010. Radi kao docentica na Grafičkom odjelu na ALU, Široki Brijeg. Izlagala je na 25 samostalnih i oko 130 skupnih izložbi. Članica je udruga: EN FACE Široki Brijeg, HULU-a Split, ULUBIH-a u Sarajevu te Udruge s. Marije od Presvetog Srca – Anke Petričević. Dobitnica je triju nagrada: godine 2007. u Mostaru, Hrvatska pošta Mostar, idejno rješenje poštanske marke: Valentinovo; godine 2010. u Sarajevu – 1. nagrada za grafiku, Revijalna izložba, HULU BiH, Collegium artisticum; godine 2020. u Livnu, 1. međunarodna nagrada „Gabriel Jurkić“, Međunarodni bijenale grafike Livno. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2018./19.

započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane

grafika, o temi: Kasnosrednjovjekovna estetika kršćčanskih simbola u grafičkoj umjetnosti,

pod mentorstvom prof. Amele Hadžimejlić-Kečo.