Riječ visokog pokrovitelja manifestacije akademika Mladena Bevande, predsjednika HAZU-a u BiH

 

Izgovorena ili napisana riječ PROLJEĆE pobuđuje različite predodžbe, asocira na bliže ili na davno minule događaje, ljude, susrete, mjesta, ljubavi, uspjehe, neuspjehe. Prema proljeću ne osjećaju ravnodušnost ni mladost ni ostarjelost, ali, ni zdravi ni bolesni. Svi se nadaju, sjećaju, očekuju, postaju vedriji, veseliji, razvedravaju se. Proljeće je, naime, simbol rasta, bujanja, cvata, doba dozrijevanja. Znak je mladosti, mladenačko razdoblje. Sve se proljepšava, na sve strane cvijeće svih boja i mirisa. Sinonim mladosti, života, sreće, ozdravljenja, nadahnuća.

Proljeće asocira i na više proljeća. Prije svega to je godišnje doba između zime i ljeta. Počinje 21. ožujka, a završava 22. lipnja. Poneke podsjeća na Praško proljeće 1968. To bijaše liberalno-politički pokret protiv boljševizma u tada zajedničkoj državi Čeha i Slovaka – Čehoslovačkoj. Mnogi će pak obnoviti sjećanje na Hrvatsko proljeće 1971., na politički i preporodni pokret usmjeren protiv jugounitarizma i centralizma u onodobnoj zajedničkoj državi. Ima dakako, još proljeća osim stalnog – godišnjeg doba, ali je samo jedno – Mostarsko proljeće – u proljeću.

Matica hrvatska Ogranak u Mostaru utemeljila je, osmislila ovo Proljeće, simbol kulture, umjetnosti, rascvjetanosti. Nadahnuće su zasigurno dobili u nacionalnoj kulturno-prosvjetnoj i duhovnoj ustanovi koja ove godine (2022.) obilježava stoljeće i osam desetljeća, a još uvijek tako snažna, krepka, prijeko potrebna. Svježinom nadahnjuje, potiče, promiče i stvara. Jedan je od simbola, od stupova hrvatskog identiteta, zaštitnica hrvatskog jezika, čuvarica baštinjenih duhovnih i materijalnih dobara.

U Mostaru je bilo članova i prije njezine zabrane. Obnovili su je 1999. i prionuli na posao. Čelništvo Matice na čelu s gospodinom Josipom Muselimovićem, dobro je prepoznalo znakove vremena, kao i njezino poslanje, njezinu povijesnu zadaću pa su uz pomoć Festivalskog vijeća osmislili odgovarajuće, prikladne oblike, metode i sadržaje rada. Spiritus rector i spiritus movens Matice uspio je stvoriti od suradnika izvrsno štimovan orkestar za organiziranje kulturno-umjetničkih manifestacija za pamćenje, za povijest. Nisu se zadovoljavali ljepotom proljeća – godišnjeg doba – u Mostaru, nego su željeli i renesansu umjetnosti, kulture, proljeće duha i duše.

Proljeće je pohodilo Mostar svake godine, kitilo ga najljepšim bojama, resilo različitim cvijećem i aromom. Uz cvjetanje u prirodi poželješe u Matici i cvatući grad, cvatuće doba književnosti, glazbe, kiparstva, likovnih izložaba. Htjedoše poetizirati grad i duhovno ga obogatiti, uljepšavati. Mostarsko proljeće brzo stekne dobar glas, pročulo se na sve strane. Ponos ne samo grada, nego BiH. Budući da je kakvoćom sadržaja, vrsnoćom organizacije, svojom otvorenošću uz druge kriterije  i parametre, kao i ukupnim djelovanjem, zadobilo ugled, priznanje i povjerenje široke javnosti, primljeno je 2009., bez ijednog glasa suzdržanog ili protiv, jednoglasno u Savez europskih festivala. Dakle, nije dovoljna samo ljepota prirode, nužno je također, kultivirati, obogaćivati, oplemeniti duh i dušu.

Na ovim prostorima slavi se od davnina sveti Juraj – Jure, Jurjevo, 23. travnja. Katolici imaju i Cvjetnicu – blagdan u nedjelju prije najuzvišenijeg, najvećeg blagdana Uskrsa. A kako su lijepi narodni običaji uz svetkovanje navedenih, imenovanih blagdana. Sve je ovo dobro znalo i imalo u vidu čelništvo Matice, odnosno Proljeća. U programima nije bilo ni primisli na pseudovrijednosti, na niži stupanj umjetničkog sadržaja. Promovirala se, brižljivo razvijala, održavala vrsnoća svih sadržaja. Kreativno Festivalsko vijeće promoviralo je najviše standarde pa su na Proljeću su nastupali samo najvrsniji. Toliko izvedenih opereta, opera, koncerata, monodrama, drama, glasovitih solista, baleta, izložaba slika vrsnih umjetnika, toliko predstavljenih knjiga autora od formata – imena i ugleda. Uostalom to je sve sabrano u monografiji, kronici, fotodokumentaciji, koju je napisao velemajstor riječi, poštovani književnik Dragan Marijanović, u povodu dva desetljeća Mostarskog proljeća, naslova: Dani Matice hrvatske, Mostarsko proljeće, Dvadeset godina, Mostar, 2020., stranica 382.

Ovo doba s koronom, ali i u nezdravu društvu, i nije belle epoque – lijepo razdoblje za umjetnost i kulturu. Ali, zanos, entuzijazam, onih koji znaju važnost Proljeća, čini se, nije splasnuo, nije se ugasio. Proljeće je imalo i ima svoju široku publiku, gledatelje, slušatelje svih uzrasta, zvanja, zanimanja. Mnogo je onih koji znaju i žele uživati u umjetničkim ostvarenjima. U Mostaru nije nedostajalo prijatelja poezije, glazbe, književnosti, umjetnosti uopće. I ne bilo kakve. Proljeće je stvaralo i njegovalo profinjen, izbirljiv estetsko-umjetnički ukus. Poetiziralo je stvarnost, davalo gradu kulturno-umjetničko obilježje. Proljeće je svojom otvorenošću širilo i gradilo prostore suradnje, solidarnosti. Promicalo se vrsno, lijepo, dobro, u svim područjima umjetnosti.

Uvjereni smo, Mostarsko proljeće ponovno će cvasti u punom sjaju kao što će i grad cvjetati, razvijati se, napredovati. Kakva bi godina bila bez proljeća, a Mostar bez svog Proljeća!…